In this surreal exposition, we meet a man, obsessed with control. His intricate gadgets manipulate yet insulate, as his science dissects and reduces. How exactly are wings attached to the back of angels? In this invented world drained of emotion, where everything goes through the motions, he is brushed by indefinite longings. Whether he can transcend his obsessions and fears is the heart of the matter. A film without words.

Da li smo i koliko svesni koliku moć ima ovo čudo? Danas mi je neko rekao da sam idealista. Meni je ipak ovo skroz realno...

Do some make up?
Or do most just forget about it and put on some make up?

Muzika, kao savršeni medium, koji naleti nenajavljeno, (a kako bi drugačije) uvek u pravom momentu, kad ti je potreban neki jači stimulans o viđenom, znanom, onome intezivno proživljenom, u nedostatku sopstvene forme ispoljavanja tog unutrašnjeg doživljaja. Čim te dodirne, razoruža, te joj automatski dozvoljavaš da ti ispriča note. Čujes osećaj koji poznaješ, dok ti se ćakre vrte kao lude. Prepuštaš se da te nosi.I nosi.I nosi…do nekog krajnje zadovoljavajućeg unutrašnjeg doživljaja, baš tog, koji ti je nedostajao.

I onda si kompletan, kao da je samo u pitanju bio taj delić koji je falio.

     Ojos de brujo

I tako je to, kada univerzum zaplače za odpalim listićima...